петак, 27. август 2010.

петак, 20. август 2010.

KO NIJE RADIO VEZBICE PO VOJTI...NE ZNA KOLIKO JE SRECAN RODITELJ

Da, o tome se radi. Mi radimo vežbe po Vojti a vi?

Pregledao nas je terapeut u dečijoj bolnici dan pred otpust... Mala mlitavica izgleda nije ništa dobro radila, nisam tada ni znala o čemu se tu radi.... Pokazali su nam dva puta te vežbe, nije izgledalo ništa komplikovano...
Dve vežbe...
Od drugih mama u sobi.... O da bilo je i drugih mama....
Ajde malo da pričamo o toj sobi !
Što je najsmešnije nije nas lepa okolnost tamo smestila, ali meni je bilo lepo! O kako to morbidno i paradoksalno zvuči, ali je istinito. Sve smo se razumele... Retko koja me mama sada razume. Uglavno sam frustrirana mama koja previše brine pa prevrću očima čim krenem neku priču... Al opraštam im jer imam MOJE MAME! Moje mame koje nažalost znaju o čemu pričam jer smo zajedno krišm čitale bebeće kartone, i sa težnjom očekivale ponoć, kada nam mere palčiće, da čujemo koliko su grama dobili tog dana... Jer kad pređemo 2kg i budemo zdravi skroz... mi odosmo kući!
Pile smo puno čaja, da bismo imale mleka, prekratile vreme, kukale uz kafu i plakale na terasi sa cigaretom ....
Bile su mame blizanaca koji su različito napredovali u težini.. Mame koje su trebale biti mame blizanaca ali nažalost nisu... Mama koja je pričala da je shvatila da je muž vara....Mama koja nije imala tatu i koja se porodila kod kuće, pa su je posle ljudi iz porodilišta optuživali da je sigurno htela da "se reši bebe"... Mama koja je kod kuće ostavila dvoje dece a jedno joj je već godinu dana na intenzivi, a četvrti momak raste u inkubatoru.. Mama kojoj su jedva spasli život, kao i njenom junaku... Mama koju su ranije porodili carskim rezom, jer su promašili nedelju... Mama koja nema ni osamnaest godina, mama koja ima petnaest godina i preti da noću oma neke napade !? Mame koje po ceo dan spavaju, mame koje stalno govore " O bože..." Mame kojima je prva beba umrla jer je rodjena prevremena... Mame koje ceo dan telefoniraju... MAME!!!!
Ne rade svi oni vežbe po Vojti, hvala ti Bože!

петак, 6. август 2010.

Škorpija

Malo pre sam napisala nešto DIVNO i ne znam kako i ne znam zašto ali je nestalo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
I nije mi jasno zbog čega nije negde sačuvano, kad se kao snima automatski!!!
Kako sad OPET da napišem nešto takvo, mislim da mi se nit izgubila! Bwaaaa plakaću!
AJ sad ispočetka....

Moja Cica se rodila 2 meseca ranije. Prvo sam dobila kontrakcije u 25. nedelji. Dobila sam terapiju da pijem. Medjutim onda sam se naduvala kao lumbalon i natekla.
Pritisak mi je skočio, i nisam dobila nikakvu terapiju.
Otputovala sam da još jednom vidim grob svoje majke, pre nego počne zima, i dodje vreme da na svet dodje moja devojčica. A devojčica požurila.....
Da li zato što je to bila preeklampsija, da li zato što sam se ja strašno usamljeno osećala. Bili smo se tek preselili, dragog mi dragana nisam viđala jer je mnogo radio.... rad rad i samo rad... ooo živote!
Uhvatili su me bolovi i kontrakcije, onako školski, na 20 minuta, pa sve kraće pa sve jače... i to u po noći. A onda je dragi mi dragan poludeo i skočio iz kreveta -Dosta je bilo, idemo u bolnicu......
Mislila sam, učiniće neštp, sprečiće moju Cicu da dolazi na svet kad joj nije vreme....
Ali avaj, vodenjak je pukao, voda zelena.....
Rodila se moja cica- malo su me zaboravili tamo, al kada sam počela da cvilim da vreme prolazi a mene nešto kontrakcije napuštaju, krenula je igranka....
Neću da se žačlim, nisu bile muke...
Cica je bila mala, sitna, sa malo kosice, nisam joj čula glas....
Cica je odvedena od mene u inkubatoru u kojem se nije videla od silne aparature, cevčici ne znam ti ni ja čega sve... Moja cica sa 1 kilogamom i 400 grama je nedonošče....
Šta to znači....
Kakva je to borba, znaju majke koje su to preživele....
Ne prežive sva deca-istina je surova ali je tako.... Ja oko sebe poznajem puno ljudi, momaka, devojaka koji su rođeni ranije... Oni su savršeni, pa na njima se ne vidi jecaj koji su njihove majke sigurno tkale večerima....
Ali na žalost nisu svi nedonoščići iste sreće.
Moja Cica je uspela!
Upalite ponekad sveću u crkvi za svakog anđela... bio on rodjen u 40. nedelji, 25. ili 42. .... Upalite sveću za svaki mali život koji tek što je udahnuo, nije dobio šansu da bude, crvenkapa u nekoj predstavi, golman na nekoj utakmici, recitator na nekoj priredbi, harmonikas na nekom slavlju........................